Dragić Paunović, redov
Redakcija Revije KOLUBARA
|
|
Sedeći na grudobranu
, čim bi primetio da ko od njegovih drugova u njegovoj blizini ispali pušku, a ne nanišani kako treba, odmah bi Dragić zgrabio punu šaku prašine i bacio u oči dotičnom vojniku s uzvikom: „Ispale ti, da Bog da, kad si takva kukavica!” - „A što se bojiš, majčine sine, goreg od sebe?” - Gledaj kako Dragić obaljuje Bugare, a oni mu ne mogu ništa”...
Za sve vreme borbe toga dana Dragić ne siđe s grudobrana, sedeći sasvim mirno, gađajući i bodreći svoje drugove. Kad bi god video svoju žrtvu, odmah bi na to upozorio svoje drugove.
Svojom hladnokrvnošću, trajnom prisebnošću i neobičnom neustrašivošću u borbi, mirnodopski „škart” redov Dragić Paunović svojom neobičnom hrabrošću bio je primer svojim drugovima, koji ne behu sreće da stupe u red mirnodopskih „škartova”.
Po prekidu borbe, 7. novembra, ondašnji komandant drinske divizije, sada već pokojni đeneral Jovan Mišković, po prestavci nadležnih, prizvao je sebi na raport redova Dragića i lično ga pohvalio za njegovo junačko držanje u borbi s Bugarima.
Takav je Dragić ostao i za sve vreme daljih borbi, u kojima je učestvovao njegov bataljon...
Među prvim vojnicima Petog puka „Kralja Milana” koji su odlikovani za hrabro držanje u ratu 1885. godine, bio je i naš Dragić Paunović. Ali sudbina je ovoga hrabroga vojnika htela, da Dragić ne ponese to dragoceno odličje na svojim junačkim grudima, u kojima je otkucavalo srce jednog skromnoga, trpeljivoga, ćutljivoga i junačkoga sina najsirotijega stanovnika njegovoga sela.
Dragić je umro prvih dana ratnog primirija u vlasotinačkoj vojnoj bolnici od zapaljenja pluća sa stisnutom pesnicom, u kojoj je držao „srebrnu medalju za hrabrost”.
Njegovo junačko telo i danas leži u vlasotinačkom groblju, daleko od njegove skoro izumrle porodice.
Slava hrabrome redovu Dragiću Paunoviću!
NAPOMENA
Članak o Dragiću Paunoviću iz Struganika objavljen je 9. novembra 1908. godine u listu „Srpska vojska” koji je izlazio u Beogradu. Verovatno da je članak pisao Paunovićev saborac i zemljak Živojin R. Mišić, potonji vojvoda. Takvu pretpostavku osnažuje činjenica da je „Srpsku vojsku” uređivao Mišićev bliski prijatelj, oficir Sv. Isaković i da u „Uspomenama” slavnog vojskovođe ima reči i o Dragiću Paunoviću.